Prema Aristotelu određenje (definicija) nekog pojma mora sadržavati dva elementa:
1) nadređeni pojam (sinonimi: opći pojam, pojam višeg reda) tako da definirani pojam obuhvaća posebne slučajeve tog općeg pojma
2) posebnost ili specifična razlika (Lat. diferentia specifica) – svojstvo po kojem se pojam koji se definira razlikuje od drugih slučajeva nadređenog pojma
Takve definicije se danas zovu intenzivne definicije (Engl. intensional definition). Uz njih se koriste i ekstenzijske definicije (Engl. extensional definition) koje definiraju novi pojam kao jedan od nabrojeno mnogo slučajeva poznatih pojmova. Npr. ‘zemlja Evropske Unije’ je jedna od 28 zemalja koje se nabroje u definiciji.
Definicije u praksi svakako stvaramo i gradimo prema potrebama koje odgovaraju nekoj ideji, nekom intuitivnom pojmu kojeg želimo proučavati. Definicija ne smije biti preširoka, tj. uključivati i slučajeve koje ne odgovaraju željenom pojmu, niti preuska, tj. takva da neki slučajevi željenog pojma nisu uključeni.
Prema Aristotelu, kategorije su početni najopćenitiji pojmovi od kojih se neki sustav znanja počne graditi i koji se ne definiraju. Njegov vlastiti filozofski sustav je imao 9 kategorija.
U aksiomatskim sustavima koji se baziraju na simboličkoj logici, objekti koji se razmatraju imaju oznake koje mogu označavati pripadnike nekih klasa razmatranih objekata. Klase od kojih se počinje i koje se ne definiraju, nego se za njih samo pretpostave (postuliraju) neki aksiomi zovu se primitivni pojmovi. Njihova uloga je vrlo slična ulozi kategorija u Aristotelovom sustavu. U aksiomatskim sustavima možemo uvoditi nove oznake koje služe kao pokrate za pojmove definirane u danom aksiomatskom sustavu u terminima primitivnih pojmova i drugih ranije definiranih pojmova.
Last revised on November 23, 2017 at 10:54:38. See the history of this page for a list of all contributions to it.