Studenti ovog studija osjećaju da imaju rupe u predznanju, zapravo to je više neka nesigurnost z matematičkog školovanja. Nekad je to samo psihološka nesigurnost jer u ovom kolegiju se koristi zapravo vrlo malo matematike, van osnovne aritmetike (uključujući s decimalnim brojevima) i navika korištenja kalkulatora, tablica i pedantnosti u označavanju i korištenju oznaka. Ovdje ćemo staviti popis nekih općih znanja i nekih čestih grešaka i neodumica.
Podrazumijevamo da studenti koriste cijele i decimalne brojeve. Kad kažemo cijeli broj mislimo na brojeve 0,1,2,… zajedno s negativnim. Ukoliko je pozitivan broj ono što imamo, onda se negativan tumači kao gubitak. To objašnjava operacije na cijelim brojevima. Na primjer kako zbrojiti dobitak i gubitak: tako da ih oduzmemo, ako je dobitak veći onda od dobitka oduzmemo gubitak i dobijemo manji dobitak, na primjer , ako je gubitak veći onda od gubitka oduzmemo dobitak, , dobici se međusobno zbrajaju, gubici se međusobno zbrajaju.
Kod decimalnih brojeva za nas nisu bitne teorijske razlike između beskonačnih i konačnih jer računamo uvijek da u konačnom rezultatu čuvamo više značajnih decimalnih mjesta nego je u početnim podacima, ili možda jednu znamenku više. Tako na primjer u broju 864.23 imamo pet decimalnih mjesta, pa ako računamo 9.8%, a posto znači jedan stoti dio to znači da gledamo broj gdje imamo čak 7 mjesta, a ako je konačni rezultat dosta bi bilo reći gdje smo zaokružili na 5 decimalnih mjesta. No, to nije toliko bitno za kolegij, a u diplomskom ćete takve detalje dogovoriti s mentorom. Važno je znati značenje decimalne brojke. Recimo broj . Dakle ako je znamenka na -tom mjestu nalijevo od decimalne točke onda se njena vrijednost množi s (desetica se množi (n-1) puta), a ako je zdesna na -tom mjestu onda se dijeli s točno puta.
Važno je paziti na mjesto decimalne točke. Makar možete koristiti kalkulatore treba vidjeti i od oka kako veliki broj očekujemo da ne dobijemo grubu pogrešku. Prije svega, treba biti siguran kako množiti s potencijama od 10, dakle 1, 10, 100 itd. i 1/10 = 0.1, 1/100 = 0.01, 1/1000 = 0.001 itd. Recimo - tu smo pomaknuli decimalnu točku za dva mjesta ulijevo jer svako množenje s pomakne jednu znamenku ulijevo, a dijeljenje s udesno.
Recimo ako množimo
Primijetite da nula na kraju decimalnog broja, ako je iza decimalne točke, nema značenje u matematici kad radimo s egzaktnim brojevima. Ako radimo ili unašamo približno kao što je to u statističkim tablicama, međutim, nula na kraju znači da smo je izračunali, tj označava točnost našeg računa. Ako je nema, onda valjda nismo provjeravali tako sitnu popravku.
Udio je omjer nečega u cjelini. Recimo ako je udio brašna u kruhu 0.48 ti znači da kad podijelimo težinu brašna s težinom kruha kojeg dobijemo onda je to 0.48. Udjele, kao i vjerojatnosti, obično pišemo u postocima ili u promilima. Postotak znači koliko stotih dijelova, dakle 0.48 = 48%, a promili koliko tisućitih dijelova. 48% znači 48 stotih dijelova, pa možemo čitati 48 posto ili 48 postotaka, a i pisati 48/100 ili .
Jako treba paziti s razlomcima. Razlomak znači da dijelimo. Recimo 24/4 (pišemo i i čitamo 24 kroz 4) je isto kao i da podijelimo 24:4 odnosno 24 cijela na 4 jednaka dijela. Prvu brojku u razlomku zoveo brojnikom, a drugu nazivnikom. Razlomke množimo naprosto tako da pomnožimo brojnik s brojnikom i nazivnik s nazivnikom. Na primjer, . Ako imamo pet puta više nečega i dijelimo na pet puta više ljudi dobit ćemo isti rezultat. To znači da ako brojnik i nazivnik pomnožimo istim brojem, njegova vrijednost se neće promijeniti (to zoveo proširivanje razlomaka). Ako brojnik i nazivnik podijelimo istim brojem, njegova vrijednost se također neće promijeniti. Dakle, ako i brojnik i nazivnik podijelimo brojem vidimo da je . Međutim u matematici moramo jasno vidjeti da imamo ta dva broja, brojnik i nazivnik, a ne neku hrpu brojeva iz koje nasumce izaberemo dva broja. Na primjer,
Zašto tu ne možemo skratiti 9 i 6 ? Zato što 9 nije brojnik, brojnik je 9+1. Dakle razlomak je .
Druga je greška da neki studenti zamijene u računima razlomke s binomnim koeficijentima. Binomni koeficijenti su za mnoge od vas novi pojam i uvest će se i motivirati na početku kolegija.
Na primjer binomni koeficijent 3 povrh 2 (ili “3 izaberi dva”)
Kod binomnih koeficijenata nema kraćenja u simbolu, npr.
su različiti. Ako računamo binomne koeficijente tako ga napišemo kao umnožak istog broj brojeva u brojniku i u nazivniku razlomka kojeg dobijemo, onda je bolje da tih brojeva nije mnogo pa je dobro koristiti identitet
jer na koliko načina možemo od ljudi izabrati koji će nas predstavljati, pa na onoliko način na koji možemo izabrati koji nas neće predstavljati. Na primjer je jednak
Ovaj drugi omjer je kompliciraniji pa je bolje koristiti prvi. Makar je lako vidjeti da su isti i računski jer se onih 3 brojeva viška u brojniku i nazivniku, a to su 5, 4 i 3 naprosto skrate.
U matematici općenito treba paziti na zagrade i na hijerarhiju operacija. Tako u izrazu
Pravilo je ovakvo: ako zagrade postoje najprije računamo ono što je unutar zagrada (iznutra prema van ako ima više nivoa zagrada). Ako nema zagrada onda prvo množimo, a tek onda zbrajamo. Kažemo da je množenje operacija višeg reda u odnosu na zbrajanje. Potenciranje je pak operacija višeg reda s obzirom na oboje. Tako je , i
U izrazu po pravilima je , no vrijedi i pravilo distribucije . Lakše je ionako bilo , međutim što ako jednu od tih brojki ne znamo i promatramo kao varijablu, npr. . To je ponekad korisno (na primjer kod sređivanja jednadžbe pravca).
U ovom kolegiju se ponekad koriste simboli sume
dakle broj se mijenja od 1 do 5 i svi ti brojevi se zbroje. Nekad pišemo samo kad nam nije važno jer znamo da su “granice” sumiranja (donja granica) i ili spominjemo sumu radi diskusije, a da nam točne vrijednosti granica nisu važne, makar znamo da su one tu.
Potencije se pojavljuju recimo u binomnoj razdiobi.
Korisno je moći se referirati na pojam skupa nečega kao kolekcije, skupine, množine nekih objekata. Dakle nazvati neki skup znači reći koji su objekti u toj kolekciji, a koji nisu. Za one koji jesu kažemo da su elementi skupa. Skupove je korisno skicirati grafički (Vennovi dijagrami). Moguće događaje u vjerojatnosti gledat ćemo kao skupine/skupovi mogućnosti, o tome ćemo dosta pričati.
Ponekad se koriste i funkcije. To znači da smo kao funkciju zadali pravilo da simbolu kad god fiksiramo odredili neku funkcijsku vrijednost . Pri tome podrazumijevamo da ne može biti bilo što nego nešto iz određenog područja dozvoljenih argumenata (kažemo i područje definicije funkcije ili domena). Kad znamo onda je vrijednost jednoznačno određena, ako je is područja definicije funkcije. Nekad pišemo i i čitamo funkcija šalje u , primijetite da strelica počne okomitom crticom. Pišemo i simbol da naznačimo da je skup svih mogućih argumenata (domena), a skup svih mogućih vrijednosti funkcije (neke su možda i neiskorištene). Ako su jedno i drugo brojevi onda možemo sve parove tipa nacrtati na grafu, to znači da je koordinata na osi jednaka , a na osi jednaka . Napose, trebalo bi, radi crtanja linije regresije znati crtati grafove funkcija koje se računaju gdje su i brojevi. To je jednadžba pravca, koja se nekad piše u obliku
gdje su i dvije točke na pravcu dane koordinatama u zagradama.
Podrazumijeva se da studenti mogu koristiti kalkulator za evaluaciju još nekih funkcija koje postoje na kalkulatorima.
Posebno nam je od koristi eksponencijalna funkcija . Nekad pišemo umjesto . Eksponencijalna funkcija pojavljuje se u normalnoj razdiobi koju učimo u ovom kolegiju. Učit ćemo i novu funkciju kumulativne vjerojatnosti za jediničnu normalnu razdiobu čije vrijednosti ćemo čitati iz tablica.
Last revised on October 11, 2022 at 18:01:06. See the history of this page for a list of all contributions to it.