U vjerojatnosti ne gledamo samo vjerojatnost nego i prosječne vrijednosti slučajnih veličina. Veličina je neki broj, u pripadnim mjernim jedinicama, koji zavisi od nečega, a to nešto nazivamo parametrom. Npr. temperatura ovisi o mjestu i vremenu gdje je mjerimo. Npr. jutros u Zadru na Novom Kampusu je izmjereno 7 stupnjeva Celzijusa. Dakle, temperatura je neka veličina koja zavisi o mjestu i vremenu.
Slučajna veličina (engl. random quantity) je veličina kod koje je barem jedan parametar slučajan, tj. to je veličina koja, između ostalog, zavisi o ishodu nekog slučajnog događaja. Npr. ako u eksperimentu mjerimo visine uzorka od petero djece u centimentrima, tada je recimo njihov zbroj u centimetrima primjer jedne slučajne veličine; taj zbroj ovisi o (jednom) uzorku pa je slučajan. Drugi primjer je zbroj kvadrata mjera djece u centimetrima kvadratnim. slučajna veličina koja može poprimiti vrijednosti s nekim vjerojatnostima . Barem neka vrijednost se desi pa je ukupna vjerojatnost da se jedna od vrijednosti desi .
Slučajna veličina je zadana kao pravilo kojim dobijamo broj u nekim jedinicima, a koji zavisi od ishoda eksperimenta. Dakle, slučajna veličina je apstraktno pravilo, a za konkretni eksperiment daje konkretnu vrijednost slučajne veličine. Npr. slučajna veličina “zbroj brojeva na kocki u svih 5 bacanja” za eksperiment 5 bacanje kocke u nekom konkretnom eksperimentu poprima konkretne vrijednosti od 5 (za svih 5 jedinica) do najviše 30 (svih 5 šestica).
Očekivanje slučajne veličine je definirano kao
Simbol se uvriježio zbog engleske riječi expectation.
Očekivanje je konstantna, radije nego zaista slučajna, veličina – ona je točno određena vrijednost koju gledamo kao svojstvo (karakteristiku) te veličine. Očekivanje konstantne veličine je jednako toj konstanti jer je vjerojatnost jedine njene vrijednost . Dakle je i ,
Očekivanju slučajne veličine se približava srednja vrijednost te veličine u nizu ponovljenih eksperimenata. Dakle, srednja vrijednost neke slučajne veličine nakon mnogo ponavljanja eksperienta se postepeno sve bolje i bolje približava očekivanju te veličine. Naime ako se vrijednost pojavi puta, vrijednost pojavi puta, …, i vrijednost pojavi puta (drugim riječima frekvencija pojavljivanja vrijednosti u -tom eksperimentu je ), tada je ukupno puta vršeno mjerenje i srednja vrijednost ili aritmetička sredina je
i kako za veliki broj ponavljanja eksperimenta to je .
Možemo ponavljanja uključiti tako da novo ponavljanje pišemo kao da je neki novi i gledamo samo one vrijednosti koje se pojave u eksperimentu. Tada će frekvencija biti uvijek (ili ali je ne računamo tada). Dakle, formula je tada
jer je u tom slučaju. Tu formulu interpretiramo (tumačimo) obično malo drukčije: obično nije -ta mogućnost vrijednosti slučajen varijable nego izmjereni rezultat varijable u -tom ponavljanju eksperimenta.
Ako je srednja vrijednost i njena vrijednost u -tom ponovljenom eskperimentu, tada je razlika odstupanje ili devijacija od srednje vrijednosti . Neka odstupanja su pozitivni brojevi, a neka negativni. Ako se sva dostupanja statistički zbroje dobijemo nulu. Drugim riječima, srednja vrijednost odstupanja od srednje vrijednosti je nula, tj. . U terminima očekivanja, .
Kako se tako pozitivna i negativna odstupanja ponište, a nas ipak zanima koliko su vrijednosti odstupanja u prosjeku velike (po apsolutnoj vrijednosti) mi ih možemo pretvoriti u pozitivne tako da ih kvadriramo, izračunamo srednju vrijednost tih kvadrata, i onda korjenujemo. Tako ćemo dobiti na novi način usrednjeno odstupanje koje zovemo standardno odstupanje ili standardna devijacija veličine , koju označavamo simbolom . Dakle, ako izvodimo eksperiment puta, tada je standardna devijacija slučajne veličine definirana izrazom
Izraz ispod znaka kvadratnog korijena nazivamo i varijancom . Jednako tako u terminima vjerojatnosti,
Vrijedi
dakle varijanca je razlika očekivanja kvadrata od i kvadrata očekivanja od . Primijeti da su te dvije veličine različite. Kod rezultata dugog niza eksperimenata, umjesto apstraktnog očekivanja možemo pisati srednju vrijednost iz ostvarenih mjerenja, pa dobivamo .
Primijetmo da taj izraz ne daje nulu. Npr. pretpostavimo da imamo dvije vrijednosti, i , i svaka se pojavi jednom. Tada je srednja vrijednost , i kvadrat srednje vrijednosti je , a srednja vrijednost kvadrata je što je veće od . Varijanca je u tom slučaju dakle , pa je standardno odstupanje .
Puno primjera izračuna očekivanja, varijance i standardne devijacije tabličnom metodom napravljeni su na satu pa se studentima koji nisu bili na predavanjima preporuča da prepišu i prouče te primjere. Par primjera su tablično razrađeni na stranicama 1-16 prezentacije statpres2.pdf
Za slučaj proučavanja zavisnosti dviju slučajnih varijabli pogledaj stranicu linearna regresija.
Last revised on February 1, 2023 at 13:50:07. See the history of this page for a list of all contributions to it.