Zoran Skoda grupa

Aksiomi grupe

Grupa je binarna algebarska struktura (G,)(G,\cdot) u kojoj operacija \cdot zadovoljava slijedeća svojstva

  • (asocijativnost) g(hk)=(gh)kg\cdot (h\cdot k) = (g\cdot h)\cdot k za sve g,h,kGg,h,k\in G

  • (neutralni element) Postoji element ee koji je neutralan s obzirom a operaciju grupe slijeva i zdesna: eg=g=gee\cdot g = g = g\cdot e (takav element je jedinstven, vidi monoid)

  • (obostrani inverz) Za svaki element gGg\in G postoji element hh koji je istovremeno i lijevi inverz od gg (tj. hg=eh\cdot g = e) i desni inverz od gg (tj. vrijedi gh=eg\cdot h = e).

Drugim riječima, grupa je monoid čiji svaki element ima obostrani inverz.

U svakom monoidu, ako je hh desni inverz od gg, onda je gg lijevi inverz od hh i obratno. Dakle, svaki element u monoidu je desni inverz vlastitom lijevom inverzu (kad god on postoji). U svakom monoidu obostrani inverz nekog elementa, ako postoji, je jedinstven. Svaki element gg u grupi je dakle taj jedinstveni inverz vlastitom (obostranom) inverzu, (g 1) 1=g(g^{-1})^{-1}=g.

Binarna algebarska struktura koja je asocijativna naziva se polugrupom. Monoid je polugrupa s neutralnim elementom. Dakle, grupa je monoid u kojoj svaki element ima obostrani inverz.

Ako je GG grupa i gGg\in G tada postoji točno jedan obostrani inverz od gg, pa ga možemo označavati s g 1g^{-1}.

Jedinstvenost obostranog inverza slijedi iz slijedeće propozicije.

Propozicija. Ako u monoidu neki element gg ima lijevi inverz hh i desni inverz kk onda su oni jednaki.

Dokaz. Poseban slučaj asocijativnosti je jednakost

(hg)k=h(gk) (h\cdot g)\cdot k = h\cdot (g\cdot k)

Koristeći pretpostavku hg=e=gkh\cdot g = e = g\cdot k i svojstvo neutralnog elementa ee dobivamo dakle

k=ek=(hg)k=h(gk)=he=h. k = e\cdot k = (h\cdot g)\cdot k = h\cdot (g\cdot k) = h\cdot e = h.

Dakle k=hk = h kako se i tražilo.

Kad imamo desni inverz kk tada dakle svaka dva lijeva inverza moraju biti jednaki njemu, pa su i međusobno jednaki. Kad imamo lijevi inverz tada svaka dva desna inverza moraju biti jednaki tom lijevom pa su i međusobno jednaki. Ako imamo i lijevi i desni inverz tada je to jedan te isti element (i pri tom jedinstven koji je obostrani inverz).

Grupa je Abelova ili komutativna ako je njena binarna operacija komutativna.

Svaka Abelova grupa ima svojstvo stalnosti razlike: ako umanjeniku i umanjitelju dodamo jedan te isti element, razlika se neće promijeniti,

ab=(a+c)(b+c) a - b = (a + c) - (b + c)

Slično vrijedi i stalnost zbroja: ako u zbroju jednom sumandu pribrojimo, a drugom sumandu oduzmemo jedan te isti element, zbroj se neće promijeniti.

a+b=(a+c)+(bc) a + b = (a + c) + (b - c)

Svojstva stalnosti zbroja i razlike su korisna u praktičnom računanju, uključujući u dječjoj aritmetici. Na primjer, 799+801=800+800=1600799 + 801 = 800 + 800 = 1600, gdje je jednakost u drugom koraku lakša za uočiti.

Homomorfizmi

Ako su (G,)(G,\cdot), (H,)(H,\circ) dvije polugrupe, tada za preslikavanje skupova f:GHf:G\to H kažemo da je homomorfizam polugrupa ako za svaka dva elementa a,bGa,b\in G, f(ab)=f(a)f(b)f(a\cdot b) = f(a)\circ f(b). Primijetimo da na lijevoj strani pomnožimo u GG i onda evaluiramo preslikavanje na rezultatu, a na desnoj strani najprije evaluiramo preslikavanje na oba elementa i pomnožimo dobivene vrijednosti u HH. Taj aksiom intuitivno opisujemo riječima “homomorfizam polugrupa čuva operaciju na polugrupi”.

Iz tog aksioma u grupi slijedi da ako je eGe\in G neutralni element za \cdot, tada je f(e)f(e) neutralni element za \circ, drugim riječima svaki homomorfizam polugrupa iz grupe u grupu “čuva neutralni element”. Zaista, ea=ae\cdot a = a za sve aGa\in G. Dakle,

f(e)f(a)=f(ea)=f(a).f(e)\circ f(a) = f(e\cdot a) = f(a).

Sjetimo se da inverzni element f(a) 1f(a)^{-1} od f(a)f(a) postoji u HH i pomnožimo gornji identitet f(e)f(a)=f(a)f(e)\circ f(a) = f(a) izrazom f(a) 1hf(a)^{-1}\circ h zdesna, gdje je hh ma koji element u HH, i dobit ćemo f(e)h=f(e)f(a)f(a) 1h=hf(e)\circ h = f(e)\circ f(a)\circ f(a)^{-1}\circ h = h za sve hHh\in H, dakle f(e)f(e) je neutralni element u (H,)(H,\circ). Kod monoida nemamo nužno inverze pa taj dokaz ne prolazi, tj. homomorfizam polugrupa iz monoida u monoid ne mora nužno čuvati neutralni element. Zato definiramo homomorfizam monoida kao preslikavanje monoida koji je homomorfizam polugrupa i šalje neutralni element u neutralni element. Homomorfizam grupa je preslikavanje grupa koje je homomorfizam polugrupa, dakle prema malo prije rečenom, automatski i morfizam monoida. Dapače, homomorfizam grupa ima svojstvo da šalje inverzne elemente u inverzne elemente. Zaista, f(a 1)f(a)=f(a 1a)=f(e)f(a^{-1})\circ f(a) = f(a^{-1}\cdot a) = f(e) i f(a)f(a 1)=f(aa 1)=f(e)f(a)\circ f(a^{-1}) = f(a\cdot a^{-1}) = f(e). Kako je f(e)f(e) neutralni element, ti identiteti govore da je f(a 1)f(a^{-1}) obostrani inverz od f(a)f(a).

Homomorfizam polugrupa, monoida ili grupa je izomorfizam tih struktura ako je bijekcija, tj. postoji inverzno preslikavanje.

Propozicija. Ako je f:(G,)(H,)f:(G,\cdot)\to(H,\cdot') izomorfizam grupa, tada je i inverzno preslikavanje f 1:HGf^{-1}:H\to G izomorfizam grupa.

Dokaz. Inverz bijekcije je bijekcija. Treba još provjeriti da za inverzno preslikavanje vrijedi f 1(k)f 1(h)=f 1(kh)f^{-1}(k)\cdot f^{-1}(h) = f^{-1}(k\cdot' h) za sve h,kHh,k\in H. Kad ne bi bilo postojao bi neki par k,hk,h za koji to ne vrijedi. Tada kh=f(f 1(k))f(f 1(h))=f(f 1(h)f 1(k))k\cdot' h = f(f^{-1}(k))\cdot'f(f^{-1}(h)) = f(f^{-1}(h)\cdot f^{-1}(k)) jer je ff homomorfizam. S druge strane, kcoth=f(f 1(kh))k\cot' h = f(f^{-1}(k\cdot'h)), dakle f(f 1(h)f 1(k))=f(f 1(kh))f(f^{-1}(h)\cdot f^{-1}(k))= f(f^{-1}(k\cdot'h)). Na taj identitet primijenimo f 1f^{-1} i dobit ćemo f 1(k)f 1(h)=f 1(kh)f^{-1}(k)\cdot f^{-1}(h) = f^{-1}(k\cdot' h).

Podgrupe, susjedne klase, kvocijentni skup, kvocijentna grupa

Podskup HGH\subset G je podgrupa, ako je grupa s obzirom na restrikciju operacije \cdot s G×GGG\times G\to G na operaciju H×HHH\times H\to H. To znači da ako su h,kHh,k\in H tada hkHh\cdot k\in H, h 1Hh^{-1}\in H i eHe\in H.

Ako je HGH\subset G podgrupa, tada označimo

Hg=[g] H={hg|hH}, H\cdot g = [g]_H = \{h\cdot g\,|\,h\in H \},

i svaki takav skup zovemo lijeva susjedna klasa. Susjedna klasa je klasa ekvivalencije s obzirom na relaciju H\sim_H (biti u istoj lijevoj susjednoj klasi u odnosu na podgrupu HH) u GG gdje su dva elementa a,bGa,b\in G ekvivalentna akko postoje h,hHh,h'\in H takav da ha=hbh\cdot a = h'\cdot b. To je zaista relacija ekvivalencije:

(i) refleksivnost a Haa\sim_H a je očita (stavimo h=h=eh = h' = e)

(ii) simetričnost a Hba\sim_H b je očita (zamijenimo uloge h,hh,h')

(iii) tranzitivnost: a Hb,b Hca\sim_H b, b\sim_H c čitamo kao h 1a=h 1bh_1 a = h'_1 b i h 2b=h 2ch_2 b = h'_2 c za neke h 1,h 2,h 1,h 2Hh_1,h_2,h'_1,h'_2\in H, dakle

h 2(h 1) 1h 1a=h 2(h 1) 1h 1b=h 2b=h 2b.h_2 (h'_1)^{-1}h_1 a = h_2 (h'_1)^{-1} h'_1 b = h_2 b = h'_2 b.

Kako je h 2(h 1) 1h 1Hh_2 (h'_1)^{-1}h_1\in H to slijedi a Hca\sim_H c.

S druge strane, ako je ha=hbh\cdot a = h'\cdot b tada su eHe\in H i hh 1Hh\cdot h'^{-1}\in H jer je HH podgrupa, a očito uvjet (hk 1)a=b=eb(h \cdot k^{-1})\cdot a = b = e\cdot b pa je ekvivalentan uvjet: aba\sim b iff postoji fHf\in H takav da fa=bf\cdot a = b (u tom obliku je manje očito da je relacija H\sim_H simetrična). Kao kod svake relacije ekvivalencije, za dva elementa a,bGa,b\in G klase [a] H[a]_H i [b] H[b]_H su jednake ili disjunktne (nemaju zajedničkih elemenata). Skup svih lijevih susjednih razreda označavamo s H\GH\backslash G i zovemo lijevi kvocijentni skup grupe GG u odnosu na grupu HH. Slično možemo razmišljati i o desnim susjednim razredima koji su po definiciji skupovi oblika gH={gh|hH}g\cdot H = \{g\cdot h\,|\, h\in H\} i o skupu desnih susjednih klasa G/HG/H (desni kvocijentni skup grupe GG).

Propozicija. Neka je gGg\in G i HGH\subset G podgrupa. Tada je funkcija hhgh\mapsto h\cdot g bijekcija HHgH\to H\cdot g.

Dokaz. To preslikavanje je surjekcija po definiciji lijeve susjedne klase HgH\cdot g jer je svaki element u njoj oblika hgh\cdot g za neki hHh\in H. Moramo još pokazati da je i injekcija. Dakle moramo vidjeti da ako je hg=kgh\cdot g = k\cdot g s h,kHh,k\in H da je tada i h=kh= k. Zaista, to slijedi množenjem jednakosti s g 1g^{-1} zdesna i korištenjem asocijativnosti. \Box

Iz propozicije neposredno slijedi da podgrupa HH i svaka njena lijeva susjedna klasa HgH\cdot g (a slično tome i svaka desna susjedna klasa) imaju istu kardinalnost, isti broj elemenata. Kako smo gore zaključili da su svake dvije lijeve susjedne klase jednake ili disjunktne to znači da za grupu GG kardinalni broj |G||G| elemenata u GG mora biti jednak umnošku kardinalnog broja susjednih klasa i kardinalnog broja elemenata u svakoj klasi,

|G|=|H||H\G|=|H||G/H| |G| = |H| \, |H\backslash G| = |H|\,|G/H|

Kao posljedicu te formule u slučaju kad su ti kardinalni brojevi konačni dobivamo Lagrangeov teorem: broj elemenata u podgrupi konačne grupe GG (grupe s konačno mnogo elemenata) dijeli broj elemenata cijele grupe GG. Tako npr. ne možemo imati podgrupu reda 88 u grupi reda 1212.

Podgrupa HGH\subset G je normalna podgrupa ako su za svaki gGg\in G lijeva susjedna klasa HgH\cdot g i desna susjedna klasa gHg\cdot H jednake kao skupovi. To ne znači da je hg=ghh\cdot g = g\cdot h za sve hHh\in H jer možemo imati hg=ghh\cdot g = g\cdot h' gdje je hh' neki drugi element u HH, pa da na takav način opet postignemo bijekciju skupova.

S druge strane, podgrupa HH je normalna upravo onda kada je za svaki gGg\in G skup

gHg 1={ghg 1|hG} g H g^{-1} = \{g h g^{-1} | h\in G \}

jednak HH. Drugim riječima, (gG)(hH)ghg 1H(\forall g\in G)(\forall h\in H)g h g^{-1}\in H.

Ako je HH normalna podgrupa u GG tada na skupu lijevih susjednih klasa formula

[a] H[b] H:=[ab] H [a]_H \circ [b]_H := [a\cdot b]_H

ili (Ha)(Hb):=H(ab)(H\cdot a)\circ(H\cdot b) := H\cdot (a\cdot b) ne zavisi o izboru predstavnika a[a] Ha\in [a]_H i b[b] Hb\in [b]_H pa dobro definira novu asocijativnu binarnu operaciju \circ na skupu (lijevih=desnih) susjednih klasa H\G=G/HH\backslash G=G/H koja ima neutralni element [e] H[e]_H i obostrane inverze [g] H 1=[g 1] H[g]_H^{-1} = [g^{-1}]_H. Dakle, time smo dobili strukturu grupe na kvocijentnom skupu G/HG/H (po normalnoj podgrupi HH), koju zovemo kvocijentna grupa grupe GG po normalnoj podgrupi HH.

Ako je (G,+)(G,+) Abelova grupa, tada je svaka njena podgrupa HH očito normalna, naime iz komutativnosti grupovne operacije g+H=H+gg + H = H + g za sve gGg\in G.

Slobodna grupa na danom alfabetu (napredna tema)

Neka je SS neki skup elemenata koje ćemo tumačiti kao simbole u nekom alfabetu. Promatrajmo skup SS 1S \cup S^{-1} gdje su elementi u S 1S^{-1} simboli oblika s 1s^{-1} gdje je sSs\in S (formalni inverzi). Gledajmo skup W 0(SS 1)W_0(S\cup S^{-1}) svih slogova (konačnih nizova) elemenata iz SS 1S\cup S^{-1} uključujući praznu riječ koju ćemo označiti s ee. Na tom skupu promatrajmo najmanju relaciju ekvivalencije gdje su dvije riječi ekvivalentne ako se mogu dobiti jedna iz druge konačnom primjenom transformacija umetanja ili izbacivanja susjednih parova ss 1s s^{-1} i s 1ss^{-1}s gdje je sSs\in S. Klase ekvivalencije množimo spajanjem (konkatencijom) predstavnika, pri čemu ako neprazni s praznom riječi onda ee ne pišemo. Time smo dobili grupu koju zovemo slobodna grupa s bazom SS.

Neka je GG ma koja grupa i TGT\subset G neki njen podskup. Kažemo da je TT skup izvodnica (generatora) ako se svaki element u GG može napisati kao umnožak konačnog broja elemenata u TT i njihovih inverza. Na primjer, baza slobodne grupe je skup izvodnica od GG.

Ako je GG ma koja grupa i TT neki skup izvodnica u GG. Promatrajmo slobodnu grupu F TF_T na alfabetu TT. Tada postoji homomorfizam ϕ T\phi_T iz F TF_T u GG koji šalje ma koju riječ u njenu interpretaciju u GG gdje spajanje (konkatenaciju) zamijenimo množenjem u GG. Taj homomorfizam je surjekcija. Kad god promatramo neki homomorfizam iz grupe u grupu, jezgro tog homomorfizma je skup svih elemenata u domeni čija slika je jedinični element ee u kodomeni. On je automatski normalna podgrupa. Elementi jezgre N TN_T homomorfizma ϕ T:F TG\phi_T:F_T\to G se zovu identiteti u GG među elementima u TT. Postoji dobro definirano preslikavanje ϕ¯ T\bar{\phi}_T koje element u F T/N TF_T/N_T (tj. susjednoj klasi) šalje u sliku po ϕ T\phi_T ma kojeg predstavnika tog elementa. ϕ¯ T\bar{\phi}_T je bijekcija i homomorfizam, tj. izomorfizam grupa. U svakoj grupi možemo odabrati neki skup izvodnica, npr. tu cijelu grupu. Svaka grupa je dakle kvocijentna podgrupa neke slobodne grupe. Grupu dakle možemo zadati tako da zadamo TT kao apstraktni alfabet, što zadaje F TF_T i onda zadamo N TN_T tako da zadamo neki svoj skup izvodnica II za N TN_T koje zovemo relacije. Takvo zadavanje se zove zadavanje preko izvodnica i relacija i pišemo T|I\langle T | I\rangle. Na primjer, možemo promatrati grupu

a,b|aba 1b 1 \langle a,b | a b a^{-1}b^{-1}\rangle

koja ima izvodnice aa i bb i u kojoj, uz uobičajena svojstva u grupi, vrijedi aba 1b 1=1a b a^{-1}b^{-1} = 1 i sve posljedice tih zahtjeva i samo one. Dakle vrijedi ab=baa b = b a (pomnožimo s bab a zdesna). U stvari svaka dva elementa u toj grupi možemo zamijeniti (jer su to riječi u slovima aa i bb i njihovim inverzima, koje možemo zamijeniti), odnosno ta je grupa Abelova.

Možemo koristiti kraticu a ma^m za spajanje (konkatenciju) mm kopija elementa aa u slobodnoj grupi i analogno u svim grupama i slično za cijele potencije. Gornja Abelova grupa ima dakle elemente oblika a mb na^m b^n jer se sve riječi u njoj mogu napisati u tom obliku gdje su m,nm,n cijeli brojevi, dakle ona je u bijekciji sa skupom parova cijelih brojeva (m,n)(m,n), odnosno Kartezijevim umnoškom Z×Z\mathbf{Z}\times\mathbf{Z}. Očito su Abelove grupe mnogo jednostavnije od onih koje nisu jer se riječi pojednostavljuju komutiranjem.

Slobodna grupa FF s bazom SS ima jedno značajno svojstvo koje zovemo univerzalnim. Naime ako je GG ma koja druga grupa i χ:SG\chi:S\to G ma koje preslikavanje skupova, onda možemo definirati jedinstveni homomorfizam χ˜:FG\tilde\chi:F\to G koji proširuje χ\chi to jest takav da je suženje χ˜| S=χ\tilde\chi|_S = \chi. Naime, razred riječi u SS 1S\cup S^{-1} pošaljemo slovo po slovo preko χ\chi u GG, invertirajući one koji su dani formalnim inverzom, i pomnožimo rezultate u GG istim redoslijedom.

Djelovanja grupa

Neka je G=(G,,e)G = (G,\cdot,e) grupa i XX skup. Preslikavanje

:G×XX,(g,h)gh\triangleright : G\times X\to X,\,\,\,\,(g,h)\mapsto g\triangleright h

je lijevo djelovanje grupe GG na skup HH ako vrijede slijedeća dva svojstva

(i) za sve a,bGa,b\in G i sve xXx\in X vrijedi

a(bx)=(ab)x a\triangleright (b\triangleright x) = (a\cdot b)\triangleright x

(ii) ex=xe\triangleright x = x za sve xXx\in X

Na primjer, svaka grupa djeluje na samu sebe množenjem slijeva.

Grupa permutacija skupa XX djeluje na XX tautološki, tj. ako je ss permutacija i xXx\in X tada je sx=s(x)s\triangleright x = s(x).

Grupe u primjenama

Grupe se obično pojavljuju kao grupe transformacija. Dakle, gledajmo neki objekt u prirodi, ili neku strukturu u matematici, ili neki lik u geometriji ravnine, ili tijelo u geometriji prostora. Gledamo simetrije, a to su one operacije na objektu/transformacije tog objekta/strukture/ravnine/prostora koje čuvaju ona svojstva objekta (npr. strukture/grafa/lika/tijela) koja su bitna (odnosno koje želimo očuvati). Tu podrazumijevamo prirodno da postoji transformacija koja vraća natrag. Očito je bitan samo redoslijed transformacija, što znači da je kompozicija transformacija asocijativna, transformacija “ne radi ništa” ili “identična transformacija” je neutralni element s obzirom na kompoziciju transformacija i svaka transformacija ima inverznu transformaciju. Dakle simetrije objekta čine grupu.

Jedan primjer su izometrije ravnine MM. One čine grupu Iso(M)Iso(M) svih izometrija ravnine. Sjetimo se da je bijekcija f:MMf:M\to M izometrija ako za svake dvije točke A,BMA,B\in M vrijedi d(A,B)=d(f(A),f(B))d(A,B) = d(f(A),f(B)).

Važan primjer su sve bijekcije nekog skupa SS u samog sebe: ponekad kažemo permutacije na skupu SS. Tu grupu ćemo označavati Perm(S)Perm(S). Taj primjer je posebno važan jer je prema Cayleyevom teoremu svaka grupa izomorfna podgrupi neke grupe permutacija.

Grupe se pojavljuju i kao dijelovi složenijih struktura. Npr. vektorski prostor se sastoji od Abelove grupe vektora, polja skalara i operacije množenja skalara i vektora. Afini prostor je pak skup s djelovanjem grupe vektora vektorskog prostora koje ima neko svojstvo slobodnosti. nn-dimenzionalni prostor Euklidske geometrije je afini prostor čiji pripadni vektorski prostor je nn-dimenzionalan (n=2n=2 za ravninu i n=3n=3 za uobičajeni prostor) i ima zadani (nedegenerirani, pozitivno definitni) skalarni umnožak (što je ekvivalentno zadavanjem udaljenosti i mjere kuta s uobičajenim svojstvima). Dakle grupe su u samim osnovama geometrije, shvaćenim na suvremeni način.

category: zadarmat4

Last revised on March 11, 2021 at 02:08:26. See the history of this page for a list of all contributions to it.